Bariton Marko Kalajanović, prvak Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, pjevaće jednu od naslovnih uloga u operi „Boemi” koja će večeras biti premijerno izvedena u CNP-u. Muzičku karijeru ovaj mladi umjetnik započeo je u Budvi, gdje je proveo djetinjstvo i školske dane. Danas ugledni operski umjetnik, diplomu je stekao na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu, kod čuvene operske dive Radmile Bakočević. Tumačio je prve baritonske uloge u operama u Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu, Mariboru i Sarajevu. Pjevao je značajne baritonske uloge, održao veliki broj solističkih koncerata i nastupa na festivalima u Srbiji, BiH, Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Grčkoj, Njemačkoj, Italiji, Estoniji, Bjelorusiji, Japanu. Dobitnik je Nagrade Ministarstva za omladinu i sport Republike Srbije za najuspješnijeg mladog talenta kao i umjetnika 2011. godine. Bio je stipendista fondacije „CEE Musiktheater” iz Beča.

• „Boemi” su okupili niz solista iz Crne Gore, regiona, Italije... Koliko ovaj internacionalni projekat znači za opersku scenu u Crnoj Gori i regiji?

– Značaj ove premijere za opersku scenu u Crnoj Gori je ogroman. Crna Gora po prvi put sa punim kapacitetima CNP-a, sopstvenim resursima, postavlja kompletno italijansko opersko djelo, pružajući publici mogućnost da u svom nacionalnom teatru ima priliku da na pravi način uživa u operskoj umjetnosti. Što se regiona tiče, zahvaljujući ovom projektu, ovo pozorište ravnopravno ulazi u porodicu nacionalnih teatara koji u okviru svog repertoara imaju operska djela, koja čine „gvozdeni” repertoar svake operske kuće.

• Šta treba učiniti da „Boemi” ne postanu i ostanu lijepi incident? Šta treba uraditi da Crna Gora dobije Operu, poput gotovo svih zemalja u regionu?

– Ovim projektom CNP dokazuje da je u potpunosti spremno i sposobno da u svoj tekući repertoar uvrsti operske produkcije. Jedino što je neophodno da bi Crna Gora dobila svoju stalnu opersku scenu je nastavak entuzijazma kompletnog menadžmenta CNP, ali i države koja je ovaj projekat podržala kako bi on zaživio. „Boemima” se daje čvrst dokaz da je Crna Gora spremna za svoj nacionalni operski teatar.

• Da li su „Boemi” pravi izbor za prvu operu u jednoj zemlji? Šta je to specifično za ovu operu, da li ste je dosad izvodili, i kakav odnos imate prema ovom Pučinijevom djelu?

– Ova produkcija „Boema” je moja peta po redu, nakon izvođenja u Mariboru, Zagrebu, Beogradu i Sarajevu. Čini mi se da je upravo ova opera, koja sa sobom nosi najviše sličnosti sa dramskom predstavom, jer je jedna od najkompleksnijih, ne samo pjevački, već i glumački, pravi izbor za prvo ovakvo opersko djelo ponuđeno podgoričkoj publici koja je decenijama u ovom pozorištu naviknuta na dramske predstave.

• Priča „Boema” se zasniva na ljubavima i životu siromašnih mladih ljudi. Koliko u tom smislu ova opera korespondira sa današnjim svijetom, mladim ljudima prvenstveno? Koju poruku u ovoj operi, osim onoj o značenju ljubavi, treba pročitati između redova (nota)?

– Ova opera sa sobom nosi niz poistovjećivanja sa današnjim međuljudskim, kako emotivnim tako i prijateljskim odnosima, i u tome je vrlo savremena i srodna sadašnjem trenutku. Pouku bi trebalo svaki gledalac, odnosno u ovom slučaju i slušalac, da izvuče sam, jer je operska umjetnost takva da kod svakog gledaoca može da isprovocira potpuno jedinstven doživljaj i spoznaju.

• Da li je to ostvarenje egzistencijalnih problema operskih solista, koji, bar u našem dijelu svijeta, ne uživaju u položaju srazmjernom putu koji su prešli da bi bili po profesiji to što jesu?

– Moglo bi biti. Naravno, neophodno je mnogo rada na sebi, mnogo usavršavanja, strpljenja, možda čak i sreće naći se na pravom mjestu, u pravo vrijeme, ali prije svega bezgranične upornosti.

• Najpoznatije opere su pisane u pretprošlom 19, i 18. vijeku. Šta je to što ovom žanru daje aktuelnost i sada i što čini da je publika u cijelom svijetu i dalje rado sluša?

– Tematika kojima su se opere vjekovima unazad bavile, na sreću ili nažalost, aktuelne su i danas. „Boemi” su upravo opera koja se kompletnim svojim dramaturškim sadržajem poistovjećuje sa socijalnim i emotivnim relacijama koje čine našu svakodnevicu.

• Počeli ste u Budvi (pobjeda na festivalu Pjesma Mediterana još se pamti), a studirali u Beogradu. Kako biste opisali svoj umjetnički put, da li bi nešto promijenili? Kako vidite svoju budućnost - na našem području ili negdje dalje... nekoj evropskoj i svjetskoj operskoj kući...?

– Imao sam sreću da se usavršavam sa eminentinim mentorima. Posljednji od njih, koga bih posebno napomenuo je i italijanski maestro Paolo de Napoli, bez čijih sugestija ne ulazim ni u jednu novu produkciju. Budva je bila interesantna prekretnica sa jednim ogromnim pitanjem – estrada ili umjetnost. Iako je možda pobjeda na budvanskom festivalu obećavala neuporedivo veću materijalnu satisfakciju, ja sam se odlučio ipak za svoju primarnu ljubav, a to je ljubav prema operskoj umjetnosti i ni u jednom trenutku nisam zažalio zbog te odluke. Gdje vidim sebe… vidim sebe gdje mi je sudbina namijenila. Daću svaki atom energije da, iako sam već godinama u karijeri, dam sve od sebe da kao operski umjetnik budem sve bolji i ubjedljiviji, što će, nadam se od srca, otvoriti vrata i izvan našeg regiona.

• Gdje Vas publika, osim u „Boemima”, može čuti i da li se možemo nadati i nekom solističkom nastupu u Podgorici ili nekom drugom gradu?

– Nakon „Boema”, nastavljam sa tekućim repertoarom u Narodnom pozorištu Sarajevo, gdje me me očekuju u narednih mjesec dana Verdijeva „Travijata”, ponovo „Boemi”, a nakon toga Verdijev „Don Karlos”. Što se nastupa u Podgorici tiče, bilo bi mi ogromno zadovoljstvo da se moja saradnja sa ovim gradom nastavi i u budućnosti, jer se neobično lijepo osjećam sve ove dane koje provodim ovdje.

S. ĆETKOVIĆ

---

Internacionalna karijera i 15 glavnih uloga donosi titulu prvaka opere
• Prvak ste sarajevske Opere, a nastupate u svim operskim kućama u bivšoj Jugoslaviji, i šire. Šta znači biti prvak opere?

– Prvak opere je titula koju operski umjetnik prvog faha zaslužuje i dobija nakon uspješno ostvarene internacionalne karijere u najmanje dvije zemlje, pored one koja mu dodjeljuje status, sa više od deset prvih uloga, a što je u svim tim teatrima u određenom vremenskom periodu pozitivno prepoznala prije svega operska kritika ali i publika. Kada sam se prije pet godina zaposlio u Sarajevu kao prvak opere, iza sebe sam imao do tog trenutka, ako se dobro sjećam, na repertoaru 15 prvih uloga, ostvarenih u Sloveniji, Italiji, Hrvatskoj, Srbiji i BiH. Sada ih na mom repertoaru ima preko 20.







”Operska umjetnost takva je da kod svakog gledaoca može da isprovocira potpuno jedinstven doživljaj i spoznaju